HRT, naša “javna televizija” i koliko je ona javna, pretplate i oglašavanje…

HRT, javna televizija, smanjenje pretplata, oglasavanje…
Zadnjih je nekoliko dana aktualno smanjivanje pristojbe za HRT sa 80 kn na 60 kn. Vode se razgovori, raspravlja na skupovima, prijeti se, piše se… to je povod da i sam nešto napišem. Nadam se da me nakon ovog članka neće tužiti…
Dakle pobunio se HRT, pobunili se svi koji rade s HRT-om i kažu da to nije način… Interesa je toliko da boli glava, svako vuče na svoju stranu i svi se plaše za svoje guzice. Ali raščlanimo istinu (mozda samo moju) promatrajući je dio po dio. Drugačije ovdje i nije moguće. Osvrnut ću se ponajviše na onaj dio istine (ovim izdvojen iz cjeline ) koji mi je ponajbolje poznat. Taj dio ću zvati – istina broj jedan. Tako je, po meni , istina broj jedan  da HRT uništava cijelo tržište oglašavanja već dugi niz godina. Kako se HRT hrani iz dva izvora, a to su pristojbe (temeljene na saborskoj odluci) koje svi mi plaćamo s jedne strane, a prodaja oglasnog prostora s druge strane, tako oni mogu s cijenama oglasnog prostora ići toliko nisko, da su naspram njih svi ostali mediji nekonkurentni. Dakle, ne samo konkurentske TV postaje kao RTL i NovaTV, već i tiskani mediji, internet mediji i svi ostali mediji koji žive od prodaje oglasnog prostora. Kako bi konkurirali HRT-u, konkurentske televizijske postaje morale su ići, također,  nisko s cijenama oglasnog prostora po cijenicima, te dodatno davati velike popuste. Radi te situacije mnogi mediji , poput tiskanih teško im mogu konkurirati. Stoga,  npr. u Hrvatskoj preko 60% oglašavanja otpada na TV!  To je enormno mnogo u usporedbi s nekim zapadnoeuropskim zemljama gdje se na TV oglašavanje odvaja 25-30%. Dakle, mišljenja sam da HRT dampingom cijena oglasnog prostora šteti razvoju cijele industrije oglašavanja u Hrvatskoj.
Ali, nije to na kraju krajeva najveći problem. Mišljenja sam da je najveći problem što imamo javnu televiziju koja je samo po imenu javna!  Hajd’mo  prvo vidjeti  što je to javna televizija i na ovim stranicama HRT-a http://www.hrt.hr/index.php?id=186&tx_ttnews[tt_news]=298&tx_ttnews[backPid]=1&cHash=aafbd72e38
Prvo  se kaže:
Javni RTV servisi su danas u Europi potrebniji  više nego ikada kao jamci slobodnog formiranja javnog mišljenja u svim važnim dijelovima društva, jer ne moraju voditi brigu o interesima dioničara, već pružiti uslugu svima u društvu. Sve vlade i države moraju imati dovoljno povjerenja same u sebe, kao i u zrelost svojih demokracija, kako bi izgradili samostalan javni RTV servis u službi svojih građana, koji ima mehanizme kontrole i ispravljanja pogrešaka, ali i slobodu i odgovornost kako bi radio objektivno, korektno i nepristrano.
A sada ja vas pitam: kakvo javno mišljenje može formirati jedna javna televizija koja se hrani iz marketinških budžeta? Svi bi mi željeli  imati slobodne sve medije, ali realnost je da mediji ovise o marketinškim budžetima. Nema budžeta, nema medija . Oni najveći oglašivači ne moraju prijetiti, ne moraju se dogovarati i pregovarati. Oni samo mogu zatvoriti pipu, što će medij kojem su je zatvorili osjetiti i razmisliti sljedeći put što će pričati.
Sada se pristojba pokušava smanjiti za 25% . Koliko se raznih interesa pojavilo? Kažu, nema dioničara, ali ima vanjskih kuća od kojih naša javna televizija „kupuje“ sadržaje . Te su vanjske kuće komercijalne. Znači li to da naša javna televizija sa svojim studijima, producentima i svim ostalim „profesionalnim“ djelatnicima, sa suvremenom opremom ne može i sama snimati? Koliko ljudi je zaposleno na našoj javnoj televiziji? Kolike su im plaće?  Govori se i o menadžerskim  ugovorima?! Koji su im ciljevi? Kako se oni brinu zadržati svoj posao, biti bolji i produktivniji? Imaju li oni neke „targete“ koje moraju ostvariti? Naposljetku, na što se sveo program javne televizije zahvaljući tome mnoštvu koje bi ga kao javni, državno općeznačajni  trebalo proizvoditi i emitirati? O vrednotama koje bi se trebale promicati i podržavati mogao bi se roman napisati, o emisijama (neki ih se još dobro sjećaju sjajnih emisija– kultura, obrazovni program, itd.) kojih više nema ili ih ima tek u mrvicama da i ne govorimo. Da niti ne spominjemo što se sve emitira u udarnim terminima kada je pred javnom televizom najveći broj gledatelja!
Svi oni koji se hrane od HRT-a su u neku ruku njeni dioničari i to stoga što oni prihode koje ta „javna televizija“ generira trpaju u svoje džepove. Možda bi bilo bolje da ima dioničare jer dioničari trpaju u svoje džepove tek dio prihoda. To je onaj dio koji ostane nakon troškova, tzv. profit. No, stoga su i uložili svoje novce u poduzeće i  brinu se da ono bude kvalitetno!
Ali nastavimo čitati dalje! Postaje zanimljivo…pa piše:
Javna televizija će proizvoditi informativni, dječji, obrazovni, znanstveni, dokumentarni, dramski i kulturni program, makar unaprijed zna da na njemu neće zarađivati. Preciznije, prenosit će najznačajnije političke događaje, vjerske proslave (većinskih, ali i manjinskih vjerskih skupina koje djeluju na njezinom području), proizvoditi program za iseljeništvo, emitirati politički uravnotežene dnevne informativne emisije i voditi javne rasprave o ključnim pitanjima u državi, prenositi popularne sportske događaje, ali promovirati i manje zanimljive nacionalne sportove, snimati dramske serije i filmove, promicati kulturnu baštinu, govoriti o ekologiji i tako dalje. I za to će se financirati RTV pristojbom, dok komercijalnoj televiziji zbog potencijalno slabe zarade od reklama većina ovih programa neće biti zanimljiva ili će pak biti preskupa za proizvodnju. Ali će zato komercijalna televizija, nadmetanjem cijenama za autorska prava, koje će vrtoglavo porasti, pokušati preuzeti sve gledane sportske prijenose, a da o brojnim filmovima i sapunicama i ne govorimo.
Poslije ovoga bih donekle ponovio, pa onda još jasnije priupitao kolika je kvaliteta sadržaja koje proizvodi naša javna televizija i kako se oni mjere? Po kojim sve kriterijima?! Mjere  li se po  gledanosti? Ako se mjere po gledanosti, ukidaju li se oni koji nisu zadovoljili „targete“ i traže li se neki koji će bolje i kvalitetnije zadovoljiti želje gledatelja? Da malo pojasnim! Ne smatram ja da sve emisije mogu imati isti broj gledatelja, npr. emisija o poljoprivredi sigurno neće biti gledana kao dnevnik, ali ima li ona nekakav cilj ili je tamo samo da se kaže da i takva ima. Ima li ona nekakav cilj, koji je to cilj? Ima li ta emisiija neku konkurenciju koja možda može pronaći ili bolje obraditi iste sadržaje, tako da budu zanimljivi određenoj target skupini od one prve.
Nadalje, zanima me kako pozitivno na mene može utjecati svjetsko prvenstvo? Što ću ja kao hrvatski građanin dobiti od gledanja svjetskog nogometnog prvenstva? Ljudi trče po livadi za loptom. To će mi pomoći  kreirati neko javno mišljenje!!! Nije li bolje da me se potiče na obradu njive godinama zapuštene, u koju se nije ništa uložilo (možda bi trebao izgraditi stadion)?!  Ili pak, što bih to pozitvno našao u sapunici…Što bih to ja iz nje trebao naučiti? Spletkariti na više razina. Naučim li to dobro možda  bi se mogao zaposliti u politici, a možda čak doći i do HRT-a? Filmovi i serije koji se prikazjuju na HRT-u su poučni? Jesu li, molio bi zadužene na HRT-u da prije emitiranja filmova i serija naprave emisiju u kojoj bi primjerice, utemeljeno na objektivnoj prosudbi objasnili što to trebamo naučiti iz određenog  filma ili serije… Nismo svi podjednako umjetnički nadareni, kulturno uzdignuti, intelektualno  nadareni niti podjednako obrazovani.  Jeli to samo bacanje  pred javnost po onoj staroj latinskoj: Kruha(malo) i igara(za uspavljivanje). Ja se trudim naučiti nešto iz tih filmova, izvući neku pametnu poruku, ali mi baš ne ide… vjerovatno sam glup… Kad si razmislim što sam naučio gledajući HRT, vjerovatno je to bilo nešto tijekom emitiranja Milijunaša…
Nije kraj… nažalost…
Sljedeći odlomak se zove „II. Javna televizija bez reklama – češće iznimka nego pravilo“
I onda, prvo nešto što mi je zapelo za oko pri prvom čitanju !
U jednom trenu  se kaže:
Građani Republike Hrvatske plaćanjem RTV pristojbe u ukupnim prihodima HRT-a sudjeluju sa oko 70%, a prihodi od marketinga čine 30% ukupnih prihoda – to je omjer koji odgovara omjeru u većini javnih RTV servisa u drugim zemljama.
I onda par odlomaka ispod:
Dakle, visina pretplate prije svega ovisi o platežnim mogućnostima populacije jedne zemlje. Jednostavno rečeno, kada bi svako kućanstvo u Hrvatskoj moglo plaćati dvostruko više za televizijsku pretplatu mjesečno, tada HRT ne bi trebala reklame u programu.
Mislim da je ovo svima, iz aviona, jasno , ali samo radi gušta…  sudjeluju  li marketinški prihodi samo s 30% ukupnih prihoda, zašto bi onda građani trebali plaćati 100% više pristojbe da bi imali televiziju koja se ne bi trebala oslanjati na oglašavanje kao izvor prihoda??????? Nije li točnija brojka povećanja pretplate da bi došli na isto stanje 43%????? Odnosno 114 kn pretplate????? A ne 160 kn pretplate što bi bila duplo veća pretplata od ove zadnjih mjeseci!!!!
I tih 114 kn bilo bi dostatno da imamo program kao što ga imamo sada, pun neinformativnih emislija, sapunica, svjetskih nogometnih prvenstava, skupih filmova i serija… Reklo bi javno mijenje „pametnome dosta“.
I još nešto! Članak je datiran s 9.5.2008. godoine. Koliko sam upoznat, pristojba je tada bila 60 kn, što znači da bi povećanje od 30% bilo 78 kn (i bila odlukom Sabora), a pristojba  je danas 80 kn. Ni danas im nije dosta??? Porasli troškovi??? Samo televiziji?!
Ali ne, ima tu još toliko toga da bi se knjiga mogla napisati… kažu samo par zemalja se financira isključivo od pretplata:
Samo je nekoliko javnih televizija u svijetu bez reklama: belgijska (samo flamanski dio, frankofonski ima oglase), finska, norveška, švedska, japanska i engleski BBC. Jedina dva javna servisa koji nisu imali neku vrstu pristojbe i koji su se financirali isključivo od oglašavanja također su prešli na mješoviti model (Španjolska i Portugal : pristojbe su ondje bile ukinute za vrijeme diktatura kada je neplaćanje pretplate postao oblik građanskog neposluha). Finska MTV sama ne emitira oglase, no dobiva 25% svih prihoda od oglašavanja svojeg privatnog konkurenta kojemu je to dio koncesije.
Ne bi li se mi ,možda, trebali ugladati upravo na te zemlje? Da bar živimo kao što žive građani tih zemalja! Možda , stvarno nije mjesto da se uspoređujemo s BBC-em kojeg se često spominje na ovoj stranici. Možda bi  se baš naša televizija ,ipak, trebala ugledati na BBC, koji je sve ono što naša televizija nije. Da, kao što se na stranici kaže „a i Velika Britanija je velika zemlja“, no shit??? Pa to si u imenu mogao pročitati!!! Je ona velika zemlja .Oni imaju velike prihode radi velikog broja pretplatnika, ali isto tako troškovi produkcije su tamo veliki, troškovi zaposlenih su tamo veliki i svi ostali troškovi su tamo veliki. Nemaju oni samo velike prihode jer su oni veliki, već i zato što imaju ciljeve. Ciljevi su im kreirati kvalitetne emisije koji će ljudi gledati, koje će kasnije moći prodati, koje će druge televizije željeti kupiti, jer su KVALITETNI!
I još , evo, jednog citata, s kojim ću probat danas završiti:
Ako smanjujemo udio promidžbenih poruka s jedne strane, treba povećati udio javnih sredstava. Ne možemo smanjiti postotak marketinga na javnim televizijama bez ikakve nadoknade. Zbog toga će se posljedice osjetiti na kvaliteti programa, zbog toga će trpjeti nacionalni autori (jer ne treba zaboraviti da su javne televizije najvažniji prostor za nacionalne autore i umjetnike), a zbog toga može doći i do potpunog kolapsa javnog servisa, čemu smo se osvjedočili sa španjolskom TVE, portugalskim RTP, ili pak s mađarskim MTV-om . Želimo li, dakle, da nacionalna kultura živi, potrebno je i dalje proizvoditi program, za što javni radio i televizija moraju imati dovoljno sredstava, a što komercijalne televizije, svjedoče nam iskustva iz tranzicijskih zemalja, sigurno nemaju kao prioritet. No, u tome je i razlika između dva koncepata. Javna RTV treba novac za program, dok komercijalna s programom ostvaruje novac.
Tako kaže neznani autor s HRT-a. Ako će se smanjivati promidžba s jedne strane, onda se treba povećati udio javnih sredstava na drugoj.  Kao prvo, nakon što je ovo napisano, povećao se udio javnih sredstava, i to za onoliko koliko piše da je udio oglašavanja u prihodima HRT-a, pa se i dalje prodaje oglasni prostor na našoj „javnoj televiziji“. Što se tiče posljedica koje bi ukidanje oglašavanja izazvalo na kvalitetu programa , nažalost to ne mogu komentirati, jer mi kvaliteta programa nikada nije bila na takvoj razini da bi mi bilo zanimljivo gledati program HRT-a!!!  A što se tiče postavke: „želimo li da nacionalna kultura živi“ (???), ne znam kako ju HRT oživljava ili drži na životu… možda prijenosom svjetskog nogometnog prvenstva, ups! Da, zaboravio sam, ove godine ne nastupamo na svjetskom nogometnom prvenstvu! Možda je autor mislio na neku drugu nacionalnu kulturu. A, također, vezano uz to, na što se i autor nadovezuje, na proizvodnju programa, ja sam apsolutno za; neka zaživi hrvatska produkcija, ali neka zaživi kvalitetna hrvatska produkcija, a ne ona koja je kao krpelj na HRT-u. Možda se umjesto svjetskog nogometnog prvenstva mogla snimiti neka kvalitetna dokumentarna serija, a da ne spominjemo koliko atraktivnih tema bi se moglo obraditi i ugurati u termine koje trenutačno zauzimaju strani filmovi i serije.
Zadnja rečenica mi je favorit Nju neću uopće komentirati! Ako sam ranije rekao „pametnome dosta“, nakon ove zadnje rečenice, mogao bi reči da je sada „i budali dosta“!
Možda naša „javna televizija“ stvarno nema novaca da zaposli još ljudi, jer da ima, mogla bi zaposliti nekoga da pročita članak prije nego se isti objavi na web-u. Tada bi članak, vjerojatno,  sadržavao manje nonsensa…
I da probam završiti, jer kao što vidite teško se približavam završetku ovog članka. Da! Plaćao bih i 120 kn za pristojbu, kada bih znao da mi ta pristojba jamči da će se ta „javna televizija“ brinuti za moju dobrobit, pomagati mi kao mladom i malom poduzetniku serviranjem kvalitetnih informaciija i programa, educirat mene i mlade, te štititi interese svih nas u Hrvatskoj,  a što s našom „javnom televizijom“, nažalost , nije slučaj.