Dakle, dobili smo novog investitora, investitora X. Nastavili smo pregovarati sa Sienkowskim iz poljskog Ad.Net-a. Stavili smo sve karte na stol, rekli smo im točno u kakvoj smo situaciji. Rekli smo koliko smo u minusu, koliko tražimo i točno za što. Sienkowski mi je 18. 2. 2008. poslao mail javljajući da prihvaća našu ponudu!!! Dana 27. 2. 2008. stigao je mail od Sienkowskog u kojem je napisao da dolazi u Zagreb, da stisnemo ruke i okončamo pregovore.
Možete li zamisliti kako smo se veselili. Riješili smo se jednog problema. Odmah ćemo riješiti i drugi dio. Isplatit ćemo investitora X, dobit ćemo potrebne financije za širenje. S Poljacima će nam se otvoriti vrata tržišta od preko 40 mil. stanovnika, a uz to, oni posluju još i na tržištima Ukrajine, Litve, Latvije, Estonije i Slovačke! Napokom ćemo moći raditi posao koji volimo!
Naravno, odmah smo dali našem odvjetniku Predragu da nam napravi novi ugovor imatelja udjela (SHA – Share holders agreement). Predrag nam je dodijelio svojeg odvjetnika Marka Šešu, koji je napravio SHA i ubrzo smo ga poslali u Poljsku.
Već započinjemo planirati otvaranje firmi, širenje, sto ideja smo imali odjednom. Poslali smo im i financijski plan i sve! Oni su nama poslali s kojim bankama rade, mi njima uzvratili koje posluju ovdje, tako da transakcije i sve ostalo odradimo što efikasnije. Planirali smo otvaranje Ad.Net-a Hrvatska. Svaki dan smo s Poljacima izmjenjivali 20-ak mailova uz telefonske kontakte.
Početkom ožujka 2008. Sienkowski je došao u Zagreb. Prije nego je došao mislili smo da će sa sobom donijeti kofer novaca da nas „riješi“ 
. Na sastanku super, sve smo se dogovorili; otfurali smo ga na klopu. Sve super prođe! Mi zadovoljni, on zadovoljan… Mislili smo tada, pregovori su gotovi, krećemo raditi. Ja sam otišao tjedan dana na skijanje. Martin je preuzeo komuniciranje sa Sienkowskim po pitanju dokapitalizacije, isplate… Vratio sam se sa skijanja, tijekom kojega nisam obraćao pozornost na mailove i … dočekala me je potpuno druga situacija. Dio sredstava koje smo trebali dobiti kao kapital prebačen je u kredit. U posjetu nam je došao direktor njihove druge firme da napravi tehnički duo diligence i još masu stvari. Sve se to dogodilo jer nisam znao pravilo pregovora s Poljacima. A Poljaci pregovaraju sve do trenutka dok novci ne sjednu na vaš račun (a i nakon toga). Dakle, novce još nismo dobili, pregovori su još trajali, a što je najbolje, danas sam svjestan da su oni s dolaskom Sienkowskog u ZG pregovore tek započeli!
Dio koji sljedi ne bi mogli uopće završiti bez Predraga i Šeše. Kada krene „šamaranje“ pravnim izrazima i zakonima neophodni su odvjetnici. Krenuli smo s njima raspravljati oko financija. Znali su u kakvom smo stanju. Sami smo im ga podastrli. Radi toga im se nije žurilo. Naprotiv, kao i svi dobri pregovarači, znali su da je vrijeme na njihovoj strani (onaj koji ima više vremena uvijek je u boljoj poziciji za pregovore) čekali su da nam još više zagusti i da odustanemo od naših zahtjeva. Ali, kroz cijelo to vijeme mi smo stiskali da se stvari odrađuju.
Dakle, krenuli smo sređivati ugovore. Rok za sređivanje svih dokumenata bio je početak 6. mjeseca. Tada smo, prema svemu iskomuniciranom, trebali potpisati ugovore, napokon dobiti novce i krenuti raditi.
Uskoro smo primili mail u kojem su nam napisali da ćemo, vjerojatno, potpisivati krajem 5. mjeseca i tada okončati papirni dio posla.
Je, možeš mislit’ ! Prvo smo mi slali njima naš prijedlog SHA (Share holders agreementa) komunicirajući s jednom odvjetničkom kućom. Nakon mjesec dana smo prestali komunicirati s tom odvjetničkom kućom, pa nam je druga odvjetnička kuća poslala njihov prijedlog razvoja događaja, pri čemu je bilo potrebno proći kroz nekoliko faza i potpisati 10-ak ugovora, kako bi okončali cijeli proces. Morali smo, pa smo onda i odrađivali fazu po fazu.
Prvi ugovor koji smo „sređivali“ bio je „Agreement obliging to conclude share transfer agreement“, a uz njega „Loan agreement“. Te smo ugovore (2) potpisali krajem 7. mjeseca. Loan agreement je bio iznos koji nam je „izletio“ iz kapitala i pretvorio se u kredit. A „Agreement obliging to conclude share transfer agremment“ bio je ugovor kojim se obadvije strane obvezuju da će sklopiti ugovor o prodaji pod određenim uvjetima, te ako su sve stvari u poduzeću onakve kakvima smo ih opisali. Ukoliko se jedna od firmi iz ugovora ne drži dogovorenih uvjeta, tj. ne želi pod uvjetima dogovorenim u „obliging agreementu“ sklopiti posao onoj je drugoj dužna platiti penale. Npr. njihovi penali u slučaju našeg odustajanju su bili kredit koji su nam dali. U „obliging agreement“-u definirali smo i neke osnovne članke SHA-a.
Odvjetnici su u ovim stvarima kao tampon zona. Mi želimo jedno, oni žele drugo, a odvjetnici traže pravno rješenje koje će zadovoljiti obadvije strane. Odvjetnici, također, s jedne strane predlažu načine na koje će zaštiti svoju stranku, a s druge strane pronalaze odgovor na svaki od protu-prijedloga.
I onda vam to ide otprilike ovako:
- mi imamo neki zahtjev koji želimo staviti u ugovor,
- naši odvjetnici ga oblikuju i uvrste u ugovor,
- pošalju novu verziju ugovora njihovim odvjetnicima,
- njihovi odvjetnici pregledaju dodatak i kontaktiraju svoju stranku,
- ovisno o našem zahtjevu, oni ili:
- odbijaju (rijetko)
- izmijenjuju neke stavke (ili dijelove stavki) u članku
- trguju (radi toga što mi imamo svoj zahtjev, pa oni dodaju svoj koji nije nužno vezan uz našu izmjenu, ali ide u njihovu korist)
- često i sve navedeno
U „Agreement obliging to conclude share transfer agremment“ smo uspjeli unijeti većinu naših zahtjeva. Kad smo ga potpisali skupa s „Loan agreement“-om bila je to naša prva mala pobjeda. Nakon toga smo znali da su stvarno zainteresirani preuzeti nas. Dobili smo kredit kojim smo riješili sve goruće financijske probleme, pa i odustanu li od kupovine, nama je ostajao kredit koji nam je pružio mogućnost (vrijeme) da ponovo pokrenemo posao i tražimo novog investitora.
Došao je 8. mjesec, vrijeme godišnjih odmora. Sve se malo usporilo, ali kako se tko vratio s godišnjeg tako nas je zvao. Dogodilo mi se da sam jedan dan s mora proveo oko 5 sati u razgovoru s Poljacima.
Kada smo se svi vratili s godišnjih odmora, nastavili smo proces pregovora oko pravnih pitanja. Krenuli smo sređivati sljedeće papire. Njihovi odvjetnici zaposlili su jednu hrvatsku pravnu kuću da napravi pravni Duo Dilligence. To znači da morate sakupiti sve pravne dokumente koje ste ikada potpisali u poduzeću i predati ih njima da ih pregledaju i utvrde da li je sve točno onako kako smo rekli. Ispadne li da nije, druga strana može odustati od kupovine. Naš duo diligence je prošao bez problema. Jedino nas je mučilo pronalaženje svih dokumenata, pošto ih se u svim spomenutim peripetijama s prijašnjim vlasnicima puno nakupilo. Ali, sve smo ih našli, predali i na temelju izvještaja kojega su dobili Poljaci nastavili smo proces.
Naravno kroz cijelo to vrijeme pregovori su trajali. No, nazirao se kraj. Srećom, jer je rok koji smo dali investitoru X za vraćanje novca bio sve bliži, a investitor sve nestrpljiviji.
I kad smo mislili zahvaliti bogu što se vidi kraj, došlo je do ponovnog probijajnja rokova:) i ponovnogo sljeda novih rundi pregovora. Naš X već pomalo „gubi živce“ pri spomenu Poljaka, te odlučuje tražiti nove kupce za nas . Ali sa ::::::::: napokon potpisujemo Share transfer agreement. Konačno, naš X investitor je bio isplaćen, novci su sjeli na račun. Poljaci su preuzeli 55% udjela u poduzeću i postali naši novi vlasnici. Tada još nismo bili potpisali novi SHA. To se ostavilo za malo kasnije.
Radi SHA smo još malo pregovarali i potpisali ga napokon ::::: kada je i poduzeće dokapitalizirano. Krenuli smo tada ispočetka pokretati Xclaim, po drugi put. Ovaj put je bilo nešto teže. Neki su mediji izašli iz mreže, morali smo vratiti povjerenje agencija i oglašivača. „Zasukali smo rukave!“ Eto je prošlo nešto preko godinu dana i mogu reći da smo i to uspjeli. Naravno s potpisivanjem ugovora :::: priča ne staje. S našim novim startom započela je kriza…radimo s vjerom da ćemo, bez obzira na sve što nam se ispriječi, uspjeti u svojim vizijama i nakanama, a o tome, o nastavku Xclaim priče, pisat ću jednom drugom prilikom, možda za 6 godišnjicu Xclaim-a !!!
A da sada ne zaboravim!
Ovim putem, svi mi iz Xclaima se želimo zahvaliti ljudima bez kojih priče o, niti Xclaima nebi bilo. Zato, Nenade, hvala ti što si rekao Martinu da da ćeš kupiti oglašavanje pokrenu li intext na mojblogu ; hvala našem prvom investitoru (bez obzira što smo sve kasnije s njim doživjeli), jer da nije bilo njega ne bi bilo ni novaca za financiranje developmenta Xclaim-a. Naravno, puno hvala i našem investitoru X koji nam je, u ne baš obećavajućem vremenu, posudio novce kojima smo isplatili starog investitora. Veliko hvala našem odvjetniku Predragu Petričeviću i Marku Šeši bez kojih ovaj proces ne bi mogli na zajedničko zadovoljstvo uspješno završiti. Hvala našim novim investitorima – poljskom Ad.Net-u i Robertu Sienkowskom koji je vjerovao u nas i iskazao to povjerenje, bez obzira što smo mala software-ska firma iz Hrvatske (gdje on voli ljetovati), a oni veliko dioničko društvo iz Poljske koje posluje u 6 zemalja Istočne Europe. Hvala i svima onima koje sam slučajno izostavio i onima koji ne žele da ih javno spomenem, a pomogli su nam sa savjetima i na razne druge načine. Ponajviše hvala našim medijskim partnerima koji su kroz cijelo razdoblje „borbe za opstanak“ ostali s nama i agencijama koje su vjerovale u nas, jer na kraju krajeva oni su nas održali na životu i omogućili nam novi start!
