Ovaj tjedan slavimo treći rođendan Xclaima, te sam stoga odlučio sa svima vama podijeliti priču. Ispričat ću vam što smo svašta proživjeli u protekle tri godine. Neka imena neću spominjati, cifre neću spominjati, ali ću vam pokušati prikazati zašto nama u Xclaimu baš nikad nije bilo dosadno. Svaka sličnost sa stvarnim osobame je slučajna 
Dakle, prije nešto manje od 4 godine Martin Birač, Tomislav Fistrić i Krešimir Drvar, razmišljali su kako monetarizirati svoj site – Mojblog.hr. Tako je Martin jednog dana surfao netom i naišao na intext oglas Vibrant medie. Taj mu se format učinio zanimljivim za monetizaciju site-a MojBlog. MojBlog je imao mnogo teksta, ali tekst je bio „u vlasništvu“ blogera. Porazgovarao je s Fistom (našim programerom) i predložio mu da naprave sustav kroz koji će servirati intext oglas, a prihode od prodaje oglasa dijeliti s blogerima. Kako Fist nikada ne radi ništa što se unaprijed ne proda, tako je Martin prvo u PhotoShopu nacrtao primjer oglasa, pa uputio pitanje Nenadu Bakiću bi li bio zainteresiran kupiti takav oglas. Nenad je odgovorio potvrdno, a Fist započeo osmišljavati kako će sustav raditi. Kad su skužili da im je svejedno rade li to samo za svoj site, ili za sve siteove, odlučili su proširiti priču i napraviti AdServer za mrežno serviranje intext oglasa. Ekipi s kojom su se družili pričali su o svojoj ideji. Tako im se pridružio još jedan prijatelj izrazivši želju da pomogne oko projekta uz napomenu da ima još neke zamisli što bi mogli raditi.
Za cijeli projekt trebala je naravno i investicija. Krenuli su u potragu za kapitalom. Martin je tada studirao na Akademiji dramske umjetnosti. Na jednom od predavanja, na kolegiju: Financiranje filmova – gost predavač (bankarski konzultant), rekao je da je on investitor te da mu se javi onaj tko misli da ima zanimljiv projekt. Jedva dočekavši kraj predavanja Martin se javio… i nakon izrade poslovnog plana, stigli su i novci za start projekta.
Prvih godinu dana radili su svašta, pokrenuli su Xportal (portal građanskog novinarstva), „agenciju“ Xonline i radili na Xclaim-u. Xportal nije ostvario željeni uspijeh, agencija je odradila nekoliko stvari, na Xclam-u se još radilo. Među pokretačima je došlo do razilaženja u nekim mišljenjima,te je jedan od njih napustio firmu. U njoj su ostali Martin, Fist i investitor.
Priča se bliži razdoblju od unatrag tri godine. Ja sam odlučio napustiti Pogodak.hr. To je saznao Martin Istog me je dana pozvao na sastanak, prezentirao što planiraju napraviti i pozvao da im se pridružim. Videći o čemu se radi izrazio sam zanimanje za projekt. U roku dva dana dečki su organizirali sastanak kako bih se upoznao s investitorom, te se dogovorili oko uvjeta pod kojima ću doći u Xclaim. Uvjete smo usuglasili. Počeo sam raditi. Službeno, u ured sam prvi put došao krajem mjeseca travnja. Upoznao sam se s ostatkom ekipe koja je tamo radila, Majom Klanjčić (project manager) i Goranom Poštom (programer). Osmislili smo start, dogovorili s prvim medijima ulazak u mrežu, prodali prve kampanje… Naravno, kako se Martin već pred godinu dana dogovorio s Nenadom Bakićem, a koji drži do svojih obećanja, prve oglase pokrenuli smo za Nenadove site-ove KupiProdaj i Netopolis, a u isto vrijeme prodali i prvu kampanju mobilnom operateru Tele2.
Dakle, krenuli smo prikazivati oglase 1.5.2007. godine. Imali smo fantastičan start! Ali, kampanje su bile testne, za male iznose. Sjećam se, kako me je u jednom trenutku (drugi ili treći dan od starta) pozvao Fist u sobu za sastanke i upitao „Kada ti misliš isplatiti svoju plaću?“ . Fist je „zakon“ lik, vrhunski programer, business orijentiran i brutalno kazano, bez dlake na jeziku! Dakle, kada Fista nešto zanima, Fist to i pita! Porazgovarali smo se i sve riješili.
Xclaim ekipa (Martin lijevo, ja desno, Fist straga)
Kako je sve naglo počelo, moj dolazak, pa odmah start Xclaim-a, nisam inzistirao unaprijed potpisati sve ugovore. Odmah sam se bacio na posao i čekao potpisivanje ugovora, te dočekao nakon nekoliko tjedana. Pažljivo sam pročitao, pregledao s odvjetnikom i potpisao ugovore. Ali, kada su te ugovore pročitali Martin i Fist uočili su neke nepravilnosti. Nepravilnosti su se odnosile na njihove udjele u firmi. Dakle, tek temeljem mog ugovora uvidjeli su koliko službeno udjela imaju oni, a koliko investitor. Do tada su u firmi bile odrađene već dvije runde dokapitalizacije. Investitoru su postavili pitanja vezana za udjele našto je investitor tvrdio da se „greška“ desila slučajno, budući je on sve novce uplatio na svoje ime pa su radi toga njima udjeli smanjeni. Obećao je da će se to izmijeniti. Dečki su se usuglasili i sukladno dogovoru nastavili raditi. Iz mjeseca u mjesec, i to u najgorim mjesecima za prodaju oglasnog prostora, mi smo rasli!
Negdje u kolovozu 2007. godine, zadovoljni s rastom, počeli smo razmišljati o širenju na druga tržišta. Investitor je tada u firmu doveo svojeg prijatelja s kojim je dogovarao da nam bude konzultant. S obzirom da je dotični bio član uprave jedne HR banke i pohađao jedan od najelitnijih executive MBA-a na svijetu, bili smo sretni što će nam u poduzeće doći netko s takvim znanjem i iskustvom. Pomagao nam je, tako, pri izradi prvog pravog business plana. Dok je on radio business plan, mi smo i dalje izvrsno prodavali i rasli.
S rastom prodaje svima su nam porasli apetiti, nama za širenje u druge zemlje, drugima za udjele u poduzeću. Dogodilo se, tako, da je dotadašnji konzultant, dogovarao s investitorom svoju buduću ulogu – ulogu predsjednika uprave Xclaim-a. To je značilo da je i za njega potrebno osigurati udjele u vlasništvu firme. Načelno smo pristali da se svaki od nas odrekne određenog postotka udjela u poduzeću u njegovu korist.
Paralelno s tim, također, razmišljali smo o prikupljanju novih financijakih sredstava za širenje na druga tržišta, o traženju partnera na drugim tržištima. K’o za vraga, kontaktirao me je tada Dragan Varagić iz Srbije, a kojeg sam dobro upoznao još dok sam radio na otvaranju Pogotka u Srbiji, te mi javio da ekipa iz slovačkog Etargeta planira ući na HR tržište, te da bi se, možda, bilo zanimljivo s njima sastati. I tako se dogodio sastanak s braćom Vidović; Marekom koji je i danas country manager za HR i Peterom, osnivačem Etargeta. Razgovarali smo o mogućnostima suradnje. Također me, tada, na preporuku Gemiusa kontaktirao i Pawel Gajdemski iz Poljske, tadašnji business developer, za, u to doba najveću poljsku internet oglasnu mrežu Ad.Net. Tražio me je da im pomognem oko pokretanja njihove podružnice u HR. Obavili smo razgovor i s njim, te zatražili suradnju. Nakon toga smo otputovali u Slovačku, sastali smo se s Etargetom, dogovorili međusobnu pomoć za ulazak na tržište i preko Etargeta stupili u kontakt s potencijalnim direktorom Xclaim-a u Slovačkoj.
U međuvremenu, da bi se financirao rast, investitor i naš novi budući predsjednik uprave došli su na ideju da se prije traženja izvora financiranja izvana, ponajprije, provede interna dokapitalizacija poduzeća. Što je to značilo?… da svatko od nas proporcionalno udjelu koji bismo trebali imati uloži određenu svotu novaca u poduzeće. Ali, kako Martin, Fist i ja nismo imali financijska sredstva za uložiti, mi smo umjesto novca trebali dati tzv. „promissory note“ na odredjeni iznos kojim bi garantirali da se u slučaju odluke da prodamo firmu dio novaca u firmu i vrati (onaj dio koji bi trebali uložiti u trenutku dokapitalizacije). No, postojala je „kvaka“. Mi svoje „promissory note“ nismo mogli dati na iznos koji je proporcionalan našim udjelima već na manji, dok je naš budući predsjednik uprave imao pravo dati više novca nego što je trebao imati udjela u firmi čime bi on preuzeo i naše udjele koje mi nismo mogli dokapitalizirati (jer nam nisu dali da „promissory note“ bude na puni iznos).
Na taj način ne bi uložili proporcionalno, već bi on (predsjednik uprave) uložio nešto više, mi nešto manje; on bi po toj formuli preuzeo i dio naših vlasničkih udjela u firmi.
Poneseni željom da brzo rastemo, načelno smo pristali i na to. Ali, da bi namaknuli dovoljno kapitala za širenje na inozemna tržišta, dogovarali smo da se proda još 16% udjela u poduzeću. Kako smo Martin i ja poznavali neke online poduzetnike koji su uspjeli prodati udjele u svojim poduzećima i namaknuti pristojna sredstva za investirati u nas. Kontaktirali smo ih. Vjerovali smo da s njihovim know how-om i kontaktima možemo još brže rasti, pa možda doći i na neko od zapadno europskih tržišta. Poslali smo im što nudimo i za koliko, te nam je jedan od njih javio da bi preuzeo svih 16% udjela pristanemo li mu prodati svih 16% , te da će nam onda dati i tzv. „sweetener“ u obliku dodatnih 5.000,00 €. Ali, našem investotoru i budućem presjedniku uprave to se nije svidjelo ??? Oni su tom investitoru, koji nam je uistinu ponudio pomoć, čak i više nego smo tražili, bili spremni ponuditi tek 6% udjela, a preostatak (10%) bi po 1% podijelili svojim prijateljima i poznanicima.
Već sam spomenuo da smo uz Etarget stupili u kontakt i s poljskim Ad.Net-om, te bili pozvani na Gemiusovu konferenciju InternetCEE. Martin i ja smo otputovali u Poljsku na sastanak s Ad.Net-om. Zanimalo nas je, naravno, pronaći strateškog partnera koji bi nam mogao otvoriti vrata poljskog tržišta, bar10 puta većeg od hrvatskog!!! Sastali smo se s Pawelom Gajdemskim i upoznali legendarnog Roberta Sienkowskog (predsjednika uprave Ad.Net-a). U prvi trenutak spomenute osobe i nisu bile pretjerano zainteresirane za Xclaim. Izrazili su želju s nama raditi i otvoriti Ad.Net u HR….a mi nismo bili zainteresirani za Ad.Net ako oni nisu zainteresirani za Xclaim .
U to vrijeme u HR su se pripremali svi papiri za vraćanje dijela udjela Martinu i Fistu, postavljanje našeg budućeg predsjednika uprave, za internu dokapitalizaciju, za eksternu dokapitalizaciju… No, ma koliko god smo mi inzistirali da se odabere ponuda prethodno opisana, dotadašnji investitor zajedno s predsjednikom uprave nisu pristali na naš izbor investitora već je u obzir dolazila samo njihova opcija. I tako smo se Martin i ja, boraveći u jednoj hotelskoj sobi u Poljskoj, počeli zapitkivati sčega odbijaju naš izbor zasigurno puno bolji od njihovoga, investitora koji daje više novaca, pa smo počeli kalkulirati sve prijašnje transakcije. Došli smo do izračuna da bi oni sa svojim prijateljima, nakon svih dokapitalizacija skupa, imali točno 51% udjela. I napokon su nam sve njihove prijašnje kombinacije sjele na svoje mjesto…
Bili smo poneseni našim uspjehom. Željeli smo raditi i širiti se. Nismo se previše obazirali na „kombinacije“, dok te kombinacije nisu išle kontra našoj zelji da što prije narastemo. Ali, tada smo sve povezali… Vratili smo se u HR, sjeli s Fistom i sve mu objasnili. Naravno, Fist je uvijek bio uz nas i nismo trebali puno vremena da odlučimo investitoru i našem nesuđenom predsjedniku uprave reći da više ne želimo, uopće, surađivati s njima!
Nije ovo kraj, ovo je tek prvih 6-7 mjeseci rada Xclaima… nastavak slijedi…
